Emocije nisu ponašanja: iako emocionalna reakcija obuhvata i ponašanja, ne možemo ih izjednačiti. Emocije nastaju kao posledica/reakcija neke situacije, a naše ponašanje je uzrokovano tom emocijom.
Emocije nisu procjene/uvjerenja/sudovi:često se dešava da osoba na pitanje o sopstvenim osjećanjima, odgovori zapravo ono što misli, ili kako procjenjuje svoja osjećanja. Npr. „osjećam se glupo“, ili „osjećam se neadekvatno“. Ovakva osoba, vjerovatno osjeća stid ili depresivno osjećanje.
Razlikovanje zdravih od nezdravih emocija
Posebno ćemo naglasiti značaj u razlikovanju između zdravih i nezdravih emocija, bilo da su one pozitivne ili negativne. Dakle, emocije kao normalne, adaptivne, čovjeku svojstvene reakcije na neku situaciju, mogu biti pozitivne i negativne (odnosno, prijatne ili neprijatne). Primjer pozitivnih osjećanja su: radost, zadovoljstvo, ljubav, nada, sreća… Strah, ljutnja, tuga, ljubomora (zdrava ljubomora), zabrinutost spadaju u neprijatna/negativna osjećanja. Sve ove emocije koje smo naveli, spadaju u kategoriju zdravih osjećanja. Međutim, kada ova osjećanja, tj. emocionalne reakcije poprime preveliki intenzitet, što se manifestuje na mentalnom, tjelesnom, a potom i ponašajnom nivou onda govorimo o nezdravim emocijama. Nasuprot ovim primjerima neprijatnih zdravih emocija, nezdrave emocije bi bile: anksioznost, bes, depresija, nezdrava ljubomora itd. Ove emocije, prati rigidno razmišljanje (postavljanje sebi različitih apsolutističkih zahtjeva), samoobezvređivanje, netolerancija frustracije, užasavanje povodom nekih događaja, a potom i nefunkcionalno ponašanje.
Emocionalna (ne)pismenost
Nemogućnost da se emocija prepozna, imenuje, verbalno izrazi, pa samim tim i razumije, naziva se aleksitimija. Osoba koja ima aleksitimiju, može da pokazuje sve znake anksioznosti, ali ne prepoznaje anksioznost kao doživljaj. Odnosno, ne može da poveže mentalne slike i misli sa emocijom. Ove osobe osjećaju emocije tjelesno, a te tjelesne doživljaje kao: ubrzan rad srca, muka u želucu, drhtanje ruku, glavobolje. Ove tjelesne doživljaje one ne mogu da prepoznaju kao određenu emociju.
Prvi korak ka emocionalnom opismenjavanju, podrazumijeva učenje o emocijama. Prepoznavanje emocija kao reakcija na neki događaj, primjećivanje u kojim se tipično situacijama one javljaju, imenovanje tih emocija, i utvrđivanje toga da li su one zdrave ili nezdrave, jeste značajan napredak kod osoba koje su aleksitimične ili koje su nevješte u razumijevanju emocija.
Razumevanje sopstvenih emocija, omogućava i razumevanje tuđih emocija i emocionalnih reakcija, njihovih ponašanja i daje mogućnost da u skladu sa tim empatišemo i reagujemo na konstruktivan i fleksibilan način. Tada govorimo o pravoj emocionalnoj pismenosti.
