Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti predstavlja vodeći zakon koji se, između ostalog, regulišu svi poslovi u vezi sa zapošljavanjem i aktivnosti u cilju podsticanja novog zapošljavanja i zapošljivosti. Trenutno u Crnoj Gori registrovana stopa nezaposlenosti je 20,75%, dok poslednji Monstat podaci pokazuju da je 17,4%, što ukazuje na posebni značaj ovog zakona u nalaženju adekvatnog modela upravljanja i potrebno mu je ukazati posebnu pažnju. Ipak, stavljanje nacrta Zakona na javnu raspravu, nakon samo tri sastanka Radne grupe za izradu zakona (iako je Radna grupa formirana prije godinu i 3 mjeseca) i to u vrijeme kolektivnih godišnjih odmora govori u prilog negativnoj praksi kada je proces donošenja zakona u Crnoj Gori u pitanju.
Za potrebe Ministarstva rada i socijalnog staranja u prethodnom periodu se sprovodio IPA projekat ,,Aktivne mjere tržišta rada i zašpošljivosti”, u okviru Operativnog programa „Razvoj ljudskih resursa 2012-2013“ za koji je programiranjem izdvojeno preko milion eura. Kroz ovaj program ima značajan broj rješenja koja mogu doprinijeti vodjenju mnogo kvalitetnije politike kreiranja i sprovođenja aktivnih mjera zapošljavanja, koje je Ministarstvo u najvećoj mjeri zaobišlo kod predlaganja novog zakonskog rješenja. Preporuke ekspertskog tima, koje su upravo bile usmjerenje na razvoj novih metoda rada sa nezaposlenima i poslodavcima sa ciljem obezbjeđenja bolje izrade, ocjenjivanja, upravljanja, praćenja i evaluacije aktivnih mjera za zapošljavanje ka određenim kategorijama ljudi i uopšte unapređenje postojeće usluge nisu bile predmet interesovanja „radne grupe“. Ono što je prihvaćeno, na iskrivljen način pokušaće da oteža rad privatnim agencijama.
Da ne govorimo o našim predlozima o modelima razvoja partnerstva, koji su proistekli iz komparativne analize pozitivnih EU rješenja. Ministarstvo tu ni nema moralnu obavezu da razmatra predloge koji su proizvod takođe EU projekata. Pa tako novim zakonskim rješenjem se ne predviđa učešće lokalne zajednice i loklanih biroa rada na kreiranju aktivnih mjera zapošljavanja, iako smo svjesni činjenice da se tržište rada razlikuje i na regionalnom nivou, a ne lokalnom nivou. Takođe, iako je evropski trend sprovođenja aktivnih mjera zasnovan na partnerskom odnosu između socijalnih partnera, profitnog i nepofitnog sektora, zakonskim rješenjem se taj odnos zasniva na dominantno centralističkom modelu funkcionisanja.
Zakonsko rješenje predstavlja napredak na osnovu prethodnog Zakona o zapošljavanju i ostvarivanju prava iz osiguranja od nezaposlenosti. Ipak, njegova izrada mora da obuhvati mnogo više od usklađivanja sa EU standardima, kako bi se na adekvatan način rješavalo pitanje nezaposlenosti u Crnoj Gori. Problem neće nestati uklanjanjem različitih kategorija iz registra nezaposlenih lica, jer ta lica i dalje ne donose ništa ni svojoj porodici, a ni razvoju države kroz poreze i prireze. Ono što je mnogo više zabrinjavajuće, a zanemarije se, jeste stopa zaposlenosti ukupnog stanovništva koja je najniža u poslenjih 7 godina i iznosi 44,5%, dok je prosjećna stopa zaposlenosti u Evrospkoj uniji 71%.
Ovim pozivamo zainteresovanu javnost da se uključi u javnu raspravu, sugestijama i komentarima kako bi doprinjeli u stvaranju zakonskog rješenja koje će odgovarati potrebama svih građana, posebno onih nezaposlenih.
Ksenija Martinović
Članica radne grupe za izradu zakona ispred NVO organizacija
Asocijacija za demokratski prosperitet – Zid
020 20 71 30;
politikezid@gmail.com
