Patološko kockanje može ostaviti izuzetno teške i dugotrajne posljedice po osobu. One se mogu svrstati u četiri grupe:

Fizičke posljedice nastaju usled čestih, po organizam stresnih situacija. Osoba koja kocka preživljava stres prilikom pronalaženja sredstava za kockanje, u toku samog kockanja, u situacijama kada gubi i dobija, kao i na kraju, kada se kod nje javlja osjećaj krivice što se ponovo „kockao/la“. Kao posljedica ovakvog stanja javljaju se i zdravstveni problemi kao što su poremećaj probave, glavobolje, nesanice, košmari, gubitak apetita ili povećan apetit, povećana konzumacija alkohola i cigareta ili psihoaktivnih supstanci, migrena, ubrzan rad srca, kardiovaskularne bolesti, kožne bolesti, perut, tikovi, drhtanje, povećano znojenje i ostale bolesti povezane sa stresom.

Psihičke posljedice Zavisnost od kockanja može prouzrokovati poremećaje psihičkih funkcija, koji se manifestuju: slabijom koncentracijom, lošijim pamćenjem, otežanim mišljenjem, čestim i neadekvatnim promjenama raspoloženja, bezvoljnošću, depresivnošću, impulsivnošću, smanjenjem motivacije i suženjem interesovanja. Takođe, dolazi i do karakternih promjena i uspostavljanja zavisničkog obrasca ponašanja kojeg karakteriše ponašanje zasnovano na „principu prijatnosti“ , koje je svojstveno djeci , a ne na „ principu realiteta“ koje je svojstveno odraslima, zatim lažljivost, manipulativnost , sebičnost, egocentričnost, nezrelost, bezosjećajnost, neodgovornost , negativan stav prema autoritetima. Pored ovih, razvijaju se još neke specifične crte ličnosti koje su karakteristične za kockare kao što su parazitizam, lijenjost, nesposobnost da se bave proizvodnim radom, grandioznost i omnipotencija. U grupu psihičkih posljedica spada i takozvani komorbiditet i to kao pravilo a ne kao izuzetak. Uz kockanje se po pravilu javlja i neki drugi psihički poremećaj kao što su nikotinizam, alkoholizam, narkomanija , anksiozni poremećaji, depresija , hiperaktivni pore,ećaj i poremećaj pažnje.

Socijalne posljedice se odnose na probleme koje kockanje izaziva u socijalnom okruženju zavisnika i to u nekoliko oblasti društvenog života:

• Profesionalne posljedice se najprije ispoljavaju u izostanicima sa posla, bolovanjima , lošem kvalitetu rada , lošoj komunikaciji sa kolegama i netršeljivosti prema nadređenima, ako je zavisnik zaposlen. Ukoliko je osoba u procesu školovanja dolazi do izostanaka sa časova ili predavanja, pauza u školovanju ili njegovog prekida, sve lošijih rezultata i ocjena , problema sa kolegama i profesorima.
• Posljedice u interpersonalnoj komunikaciji. U ovu grupu spadaju problemi u komunikaciji sa ljudima koji se ogledaju u sve češćim konfliktnim situacijama, prepirkama, svađama, kritikovanju drugih, veličanju sopstvenog i omalovažavanju tuđeg rada. Do problema u komunikaciji dolazi i u odnosu sa partnerima, prijateljima, članovima porodice, kolegama, komšijama...Odnosi sa njima postaju slabi i površnji a često dolazi i do prekida komunikacije.
• Ekonomske posljedice su nerijetko i najizraženije. Usled čestih gubitaka velike količine novca, stalnih pozajmica od porodice, prijatelja i na kraju uzimanja novca na kamatu od „zelenaša“ kockar i njegova porodica počinju trpjeti i na finansijskom planu. Potrebno je nekoliko godina kako bi se kockar i njegova porodica oporavili od ovih posledica (pod uslovom da osoba više ne kocka). Nažalost, nije mali broj i onih koji se nikada ne oporave od ovih posledica.
• Krivično-pravne posledice nastaju uglavnom nakon što „presuše“ svi izvori novca i to kako personalni, tj. porodični tako i oni „od kojih se do skoro moglo pozajmiti“. Kako bi došli do novca zavisnici pribjegavaju izvršenju krivičnih djela a najčešće razbojništva , krađa i razbojničkih krađa.
• Porodične posledice spadaju u grupu socijalnih posledica, ali se zbog važnosti izdvajaju u osebnu grupu. Problem kockanja ujedno je i problem čitavog porodičnog sistema. Odnosi unutar njega postaju sve lošiji, konfliktniji, komunikacija među članovima postaje površna i neiskrena, porodične uloge su poremećene. Porodica počinje da se izoluje iz socijalnog okruženja, smanjuju se kontakti sa prijateljima i rodbinom. Proći će dosta vremena od momenta kada se sazna da jedan član kocka do momenta odlaska na liječenje. Za to vrijeme, porodica prolazi kroz jedan paradoksalan proces, u kome će (i pored najbolje namjere prema oboljelom članu) doprinijeti različitim postupcima daljem razvoju bolesti i ostajanju u njoj. Sve to rezultat je pojave mehanizama odbrane kojim probjegavaju članovi porodice. Tako se npr. kod supruge i majki se javljaju sljedeći mehanizmi odbrane:

  • negacija-tipa to ga je uhvatilo samo privremeno, to je trenutni hir, po principu „neće se to meni desiti“.

  • minimiziranje-nije kockar on se samo kladi

  • projekciji-za sve je krivo društvo, onoga je navelo

  • kao i drugi mehanizmi odbrane.

Međutim, vremenom porodica počinje da se suočava sa ovim teškim problemom, čije posljedice postaju sve izraženije i pokušava da pomogne zavisniku. Preduzima se niz mjera, takozvanih pseudorješenja poput moljenja, ubjeđivanja, svađa, prijetnji razvodom i napuštanjem, praćenja, pa sve do preseljenja u drugi grad. Svi ovi pokušaji stvaraju samo privremena rješenja, ali stvaraju i nove probleme, koji pogoršavaju i onako bezizlaznu situaciju. Tek u ovoj fazi članovi porodice se odlučuju da potraže stručnu pomoć.