Da bi se obezbijedio neometan i stalan protok informacija na radnom mjestu i spriječila konfuzija, širenje glasina ili dezinformacija, poslodavci bi trebalo da redovno prenose relevantne informacije svojim radnicima i po mogućnosti odrede zaposlenog ili koordinatora koji će se time baviti.
Poslodavci bi trebalo da:
• identifikuju osobu ili tim koji će biti zaduženi za informisanje o COVID-19;
• prate najnovija obavještenja nacionalnih i lokalnih vlasti;
• redovno pružaju ažurirane i pouzdane informacije radnicima;
• objasne i prenesu procedure i politike preduzeća, uključujući fleksibilnu organizaciju rada, rad na daljinu, odsustvovanje sa posla, bolovanje, godišnji odmor, viškove zaposlenih itd.
Pošto se situacija po pitanju COVID-19 stalno mijenja, pružanje redovnih i ažuriranih informacija o stanju epidemije će omogućiti da se radnici osjećaju informisano i sigurno, i da, stoga, ostanu motivisani da rade i prilagođavaju se u ovim teškim vremenima. Poslodavci bi takođe trebalo da pruže ažurirane, pouzdane informacije dobavljačima i klijentima.
Kakve vrste zdravstvenih informacija treba obezbijediti radnicima?
Poslodavci bi trebalo da obezbijede osnovne zdravstvene informacije o COVID-19 svima zaposlenima koristeći smjernice koje su obezbijedile nacionalne i lokalne zdravstvene institucije i SZO. Na primjer, radnici bi trebalo da budu svjesni koji pojedinici su po mišljenju SZO u opasnosti da se ozbiljno razbole, poput starijih osoba sa već postojećim zdravstvenim problemima poput narušenog imunosistema.
Vlasti uvode različite mjere i smjernice kako bi usporile širenje COVID-19. Poslodavci bi trebalo da preduzmu korake da obezbijede sljedeće zdravstvene informacije radnicima:
• trenutno stanje virusa u datoj državi;
• ažurirane medicinske savjete i smjernice u skladu sa objavama zvaničnih organa;
• savjete o higijeni na radu i socijalnom tj. fizičkom distanciranju.
Šta bi poslodavci trebalo da urade kako bi osigurali bezbjednost i higijenu radnog okruženja?
Poslodavci imaju generalnu odgovornost da obezbijede bezbjedno i zdravo radno okruženje koliko je to praktično moguće, uključujući i specifične mjere za kontrolu širenja virusa poput COVID-19. 2 Bezbjednosne i zdravstvene mjere su specifične za svako preduzeće i trebalo bi da budu osmišljene u skladu sa procjenom rizika. Pojedini sektori, poput zdravstva i onih gdje su radnici u bliskom kontaktu sa javnošću, zahtijevaju strožije mjere prevencije i kontrole od drugih. Poslodavci bi stoga trebalo da identifikuju rizike i preduzmu neophodne mjere kako bi te rizike kontrolisali i ublažili. Svako preduzeće može da odigra bitnu ulogu u sprječavanju širenja epidemije tako što će preduzeti mjere poput sljedećih:
• organizacija rada kojom se smanjuje direktni lični kontakt i obezbjeđuje fizička distanca na radu ili uvodi sistem rada na daljinu;
• redovna dezinfekcija radnih prostorija;
• održavanje dobre higijene radnih prostorija i dobra interna ventilacija;
• obezbjeđivanje adekvatnih sredstava (npr. sapun, gel za dezinfekciju ruku, znakovi i posteri koji objašnjavaju potrebne mjere) i ohrabrivanje radnika da paze na higijenu na radu (npr. često pranje ruku, izbjegavanje dodirivanja očiju/nosa/usta);
• promovisanje respiratorne higijene (npr. obezbjeđivanje maski za lice radnicima koji su naročito u riziku od izlaganja virusu);
• ograničavanje ili zabrana službenih putovanja koja nisu od suštinske važnosti;
• smanjivanje interakcije sa ljudima van preduzeća na najmanju moguću meru;
• podsticanje radnika da preduzmu potrebne korake ukoliko osjete da se nalaze u situaciji gdje su nezaštićeni na radu i prijeti im direktni ozbiljni zdravstveni rizik;
• kreiranje politika i procedura za kontrolu infekcije;
• upućivanje radnika da se pridržavaju karantinskih mjera, naročito po pitanju putovanja u visoko rizične oblasti ili kontakta sa nekim za koga je utvrđeno da je pozitivan na COVID-19;
• upućivanje radnika da ostanu kod kuće ili rade od kuće ukoliko imaju simptome nalik gripu (npr. groznicu, kašalj itd.) bez obzira na to da li su negdje putovali ili sa kim su bili u kontaktu;
• poštovanje obaveza vezanih za podnošenje izveštaja organima zdravstvene zaštite i inspektoratima rada u skladu sa nacionalnom legislativom i praksom.
Kako poslodavci mogu da upravljaju rizicima od COVID-19 u radnom okruženju i kontrolišu iste?
Identifikacija i kontrola rizika od zaraze virusom COVID-19 za radnike i druge ljude u radnom okruženju može da podrazumijeva:
• pažljivo praćenje zvaničnih smjernica i savjeta, naročito najnovijih informacija nacionalnih i lokalnih institucija zdravstvene zaštite i SZO;
• razmatranje internih politika i mjera za kontrolu infekcije, uključujući edukaciju radnika o najboljim higijenskim i bezbjednosnim merama;
• staranje da su radnici svjesni perioda izolacije/karantina i sa njima povezanih zahteva u skladu sa uputstvima/savjetima nacionalnih i lokalnih vlasti;
• pružanje jasnih savjeta radnicima o koracima koje treba da preduzmu ukoliko se razbole ili misle da imaju simptome COVID-19;
• praćenje posljednjih savjeta i restrikcija u vezi sa putovanjima ukoliko bilo ko planira službena putovanja;
• pravljenje procjene da li radne aktivnosti ugrožavaju druge ljude;
• pravljenje rezervnih planova kako bi se izašlo na kraj sa odsustvovanjem većeg broja radnika i pravljenje planova za preraspodjelu dodatnog rada;
• davanje radnicima informacija i kontakata relevantnih službi ukoliko im zatreba podrška;
• kontaktiranje relevanthih nacionalnih ili lokalnih telefonskih linija ili deskova za informisanje i pomoć u vezi sa COVID-19 radi dobijanja najnovijih informacija i smjernica.
Koje su obaveze radnika sa aspekta bezbjednosti i zdravlja?
Radnici imaju odgovornost da vode razumnu brigu o zdravlju i bezbjednosti sebe i drugih, kao i dužnost da sarađuju sa svojim poslodavcima u sprovođenju preventivnih i kontrolnih mjera. 3 Ovo podrazumijeva i usvajanje bezbjednog ponašanja na radu, pravilno korišćenje bezbjednosnih aparata i zaštitne opreme i primjenu dobre higijenske prakse poput čestog pranja ruku u cilju zaštite od infekcije.
Radnici takođe imaju obavezu da obavijeste poslodavca ukoliko shvate da pate od bilo kakve bolesti ili fizičkih ili mentalnih oštećenja koja utiču na vršenje njihovih poslovnih zadataka ili koji bi mogli da ugroze bezbjednost, zdravlje i dobrobit drugih ljudi na radu. Radnici imaju dužnost da zaštite sebe i druge, što je posebno važno u trenutnoj situaciji.
Izvor: Vodič za poslodavce o upravljanju radnim okruženjem u uslovima epidemije COVID-19, Biro Međunarodne organizacije rada za aktivnosti poslodavaca, Unija poslodavaca Crne Gore
