Na fizičkom planu, stres predstavlja fiziološki proces kojim naše tijelo odgovara na prijetnju ili opasnost. Kada naš mozak procijeni neke okolnosti kao ugrožavajuće (u bilo kom smislu, fizičkom ili psihološkom), sve svoje kapacitete podiže na maksimum uz povećanje budnosti i pažnje.

Stres može imati i svojih dobrih strana. Dobit od borbe sa stresom ogleda se u tome što nas ojačava i podstiče povećanje otpornosti naše ličnosti za neke neprijatne ili opasne buduće događaje. To je slično kao borba organizma sa virusom – kada ga jednom savlada, organizam postaje imun na taj virus. Tako je i sa većinom svakodnevnih stresova. Kada ličnost jednom nauči i usvoji načine kako da se uspješno nosi sa nekom vrstom stresa, ona će te načine da koristi u budućim sličnim stresnim situacijama. Time se konstruktivno saniraju ili ublažavaju posledice doživljavanja stresa. Tako na primjer, u vožnji ili na poslu mala doza stresa je korisna jer doprinosi dobroj koncentraciji.

Ipak, postoji granica kada stres više ne doprinosi efikasnom funkcionisanju, već postepeno počinje da narušava psihofizičku ravnotežu osobe.

Kako se boriti sa stresom?

Najčešće se ljudi obraćaju za pomoć onda kada usled fizičkih smetnji i dijagnostikovanja nekog psihosomatskog oboljenja budu informisani od strane ljekara da treba da promijene stil života i da za sebe izaberu neku aktivnost koja će im pomoći da se osobode stresa.

Postoji mnogo načina na koje možemo da ublažimo ili otklonimo štetne posledice svakodnevnog stresa i to mogu biti psihoterapija, bavljenje sportom ili nekim hobijem, kao i brojne anti-stres metode i tehnike (joga, autogenog treninga, meditacije).