Print this page

POTPIŠITE INICIJATIVU ZA UVOĐENJE PRAVA NA VODU I PRAVA NA STAN U USTAV CRNE GORE!

05 Aug 2019
15414 times

PROGLAS INICIJATIVE ZA UVOĐENJE PRAVA NA VODU I PRAVA NA STAN U USTAV CRNE GORE!

Crna Gora je deklarativno država socijalne pravde i time je sebe uvrstila u red država koje ovaj ideal imaju kao sastavni dio svog Ustava. Međutim, svakodnevno svjedočimo nedovoljnom poštovanju i sprovođenju ovog ideala, koji bi trebao svim građanima i građankama da garantuje dostojanstven život i društvu osigura održivost i stabilnost. Da bi se ostvarila socijalna pravda, neophodno je jasno definisati sva ključna socijalna prava i garantovati ih Ustavom i zakonskim i podzakonskim aktima. Veliki korak naprijed u ostvarenju ovog ideala bi bilo prepoznavanje prava na vodu za piće i prava na stan u pravni sistem Crne Gore. Nažalost, iako bi ova dva osnovna ljudska prava trebala da se podrazumijevaju, to u teoriji I praksi nije slučaj. Uzimajući sve gore navedeno u obzir:

Mi, Civilna koalicija „Voda je pravo!“ i Platforma za razvoj adekvatnog stanovanja „Pravo na stan“ objavljujemo inicijativu da se pravo na vodu za piće i pravo na adekvatno stanovanje, kao neotuđiva i osnovna ljudska prava, predaju na razmatranje Skupštini Crne Gore i uvedu u Ustav.

Da bi u tome zajednički uspjeli, potrebna nam je Vaša pomoć! Potpišite peticiju na linku ispod!

 LINK ZA POTPISIVANJE PETICIJE!

Ukoliko ne radi link iznad, peticiji možete pristupiti na: https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLScQrVNJBhaI04f3mTCJaY1LuCtwG2MkSudR4LhLno4y1kQJRw/viewform?usp=sf_link 

Peticiju možete potpisati i uživo, na štandovima koji će biti postavljeni širom Crne Gore!

  

OBRAZLOŽENJE INICIJATIVE

ZAŠTO VODU TREBA ZAŠTITITI USTAVOM?

Voda je najdragocjeniji resurs 21. vijeka. Život bez nje nije zamisliv, a kako su količine dostupne za ljudsku upotrebu ograničene, neminovno je da će se u budućnosti voditi sporovi i konflikti oko vode, posebno u regionima koji sa njom oskudjevaju. Srećom, Crnu Goru je priroda darovala sa velikom količinom čiste i pitke vode koju nije potrebno mnogo biohemijski obrađivati da bi bila upotrebljiva za ljudsku upotrebu. Stoga, uvidjeli smo potrebu da voda mora ostati zaštićena od strane države i da se njome upravlja radi javnog interesa i interesa društva, jer bi svaki drugi vid upravljanja bio poguban i ne bi doprinosio razvoju. Iako u Ustavu jasno piše da je Crna Gora ekološka država i da se prirodna baština mora zaštititi, pojam voda nigdje nije sadržan i njena zaštita, kao i garancija prava na vodu za piće se nigdje ne navodi, te stoga se ne podrazumijeva.

Poučeni lošim iskustvima širom svijeta i iz sopstvenih grešaka, protivimo se privatizaciji vode i vodnih resursa, posebno onih koje se koriste za vodosnabdjevanje domaćinstava. Interes privatnih kompanija nije dugoročna i održivo planirana proizvodnja vode, već sticanje što većeg profita. To neminovno dovodi do rasta cijene vode, nepovoljnih ugovora i manjka transparentnosti u vođenju ovih kompanij. Zbog toga, voda mora biti javno dobro u vlasništvu države.

Vodosnabdjevanje je jedna od najsloženijih, najodgovornijih i najzahtjevnijih djelatnosti za upravljanje i održavanje, i bez kontrole države i veće uloge građana bi normalno funkcionisanje društva bilo dovedeno u pitanje. Smatramo od izuzetne važnosti da jedino država može i mora imati kontrolu nad ključnim aspektima usluga vodosnabdjevanja, ali isto tražimo čvrsto uvjerenje od nadležnih institucija da će odgovorno i savjesno upravljati vodnim resursima i izdvajati neophodna sredstva iz budžeta za neometano funkcionisanje usluga vodosnabdjevanja. Uvođenjem prava na vodu u Ustav bi to bilo zagarantovano.

Radi osiguranja poštovanja ljudskog prava na vodu za piće, voda se ne smije u potpunosti isključiti potrošačima. Stanovnici urbanih i ruralnih sredina moraju u svako doba dana imati onoliku količinu vode koja je neophodna za podmirenje najosnovnijih životnih potreba. Iako smo svjesni da neke sredine u Crnoj Gori ili oskudjevaju vodom ili često imaju isključenja s mreže, zahtijevamo da se stanovnicima tih oblasti obezbjedi na adekvatan način minimalna količina vode, kako za piće, tako i za higijenu. Ovu problematiku treba dalje riješiti budućim i adekvatnim zakonskim i podzakonskim aktima.

Voda je osnovno ljudsko pravo po Ujedinjenim nacijama od 2010. godine, a do sada je više od 10 država širom svijeta unijelo jasnu definiciju prava na vodu za piće u svoj Ustav. Od evropskih država, to je do sada uradila Slovenija, u kojoj su građanski pokreti pokrenuli peticiju za izmjenu Ustava, koja je prikupila preko 32.000 potpisa za izuzetno kratko vrijeme. Ako su mogli Slovenci, zašto ne bismo to uradili i mi? Podržite nas u namjeri da pravo na vodu i zaštita vodnih resursa budu uvedeni u Ustav Crne Gore, kako bi voda bila zaštićena kao javno dobro i osnovno ljudsko pravo svih građanki i građana Crne Gore.

 

ZAŠTO STANOVANJE MORA BITI PRAVO?

Stanovanje je jedan od najvažnijih aspekata osiguranja opstanka jedne zajednice. Ključan je dio socijalne mreže koju još, između ostalog, čine obrazovanje i zapošljavanje. Tokom postojanja SFR Jugoslavije, politika stanovanja je bila sveobuhvatna i bila je jedna od prioritetnih politika, koja je omogućila gotovo svim stanovnicima da dobiju krov nad glavom pod izuzetno povoljnim i povlašćenim uslovima. Nakon raspada SFRJ, Crna Gora donosi Zakon o etažnoj svojini, koji omogućava svim ljudima koji su živjeli u stanovima obezbijeđenim od strane države da uz određenu naknadu dobiju vlasništvo nad istim. Gotovo 95% korisnika ove politike se odlučilo na ovaj korak, ali je to isto tako označilo i kraj državne intervencije u oblasti stanovanja. Nagla liberalizacija tržišta dovela je do astronomskog rasta cijena nekretnina, koja je onemogućila da veliki broj ljudi riješi svoje stambeno pitanje na tržištu. Pitanje do kog nivoa je opravdano redukovanje javnog rentalnog stanovanja u kontekstu kompetitivnosti sistema i kontekstualno je određeno parametrima ekonomske razvijenosti, institucionalnog nasljeđa, vrijednosnog sistema, aktuelnih mehanizama distribucije društvene moći i konstelacija snaga ključnih društvenih aktera.

Pravo na adekvatno stanovanje podrazumijeva olakšani pristup svim onim porodicama ili pojedincima tržištu stanova koji nisu u mogućnosti da u sopstvenoj režiji riješe pitanje stanovanja. Ljudsko pravo na adekvatno stanovanje kao što je definisano međunarodnim pravom ima preciznu definiciju. Adekvatnost (eng. adequate) se definiše tako da uključuje sljedećih sedam elemenata - pravna sigurnost posjeda, dostupnost usluga, materijala, objekata i infrastrukture, priuštivost, prikladnost za stanovanje, dostupnost, lokacija i kulturna adekvatnost koja treba da je u skladu sa osnovnim elementima prava na adekvatno stanovanje, kao što je definisano od strane Komiteta Ujedinjenih nacija o Ekonomskim, Socijalnim i Kulturnim pravima.

U HABITAT Agendi (Istambul 1996), data je sljedeća definicija pristojnog (adequate) stanovanja: ''Pristojan smještaj (adequate shelter) znači više od krova nad glavom. On podrazumijeva: adequate privatnost, adequate prostor, fizičku pristupačnost, adequate sigurnost, sigurnost stanarskog statusa – zakupa, strukturnu stabilnost i trajnost, adequate osvjetljenje, grijanje i provjetrenost, adequate osnovnu infrastrukturu kao što je snabdijevanje vodom, sanitarije, odvod otpadnih voda, odgovarajući kvalitet sredine i činilaca važnih za zdravlje, adequate i dostupnu lokaciju u odnosu na rad i osnovne usluge; sve to po pristupačnoj (eng. available and affordable) cijeni''.

Iako u Crnoj Gori pravo na stan nije definisano Ustavom, Crna Gora se kao potpisnik određenih međunarodnih sporazuma i konvencija obavezala da ovome pitanju pristupi u skladu sa preuzetim obavezama, uz uvažavanje svih specifičnosti prouzrokovanih istorijskim nasljeđem u ovoj oblasti i relativno ograničenim mogućnostima koje su posljedica veličine društvenog sistema. Iako u Crnoj Gori pravo na stan nije definisano Ustavom, Crna Gora se kao potpisnik određenih međunarodnih sporazuma i konvencija obavezala da ovome pitanju pristupi u skladu sa preuzetim obavezama, uz uvažavanje svih specifičnosti prouzrokovanih istorijskim nasljeđem u ovoj oblasti i relativno ograničenim mogućnostima koje su posljedica veličine društvenog sistema. Kako je stambena politika u iskljulčivoj nadležnosti lokalnih samouprava, potrebno ih je podsticati i potpomagati u sprovođenju iste. 

Uvođenjem prava na stanovanje u Ustav Crne Gore bi se priznalo ovo osnovno ljudsko pravo i omogućilo lakše definisanje i sprovođenje nacionalne stambene strategije, koja će imati za cilj da omogući priuštive i adekvatne stanove svima koji nisu u mogućnosti ovo pitanje da riješe na tržištu, i da spriječi mogućnost nasilnih i ilegalnih iseljavanja (deložacija).

ADP-Zid, od januara 2018. godine sprovodi projekat ”Jačanje prava pristupa građanima pogođenim spornim politikama stanovanja i socijalno neosjetljiva privatizacija”. Projekat je finansiran od strane Evropske unije, posredstvom Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori, a kroz Evropski instrument za demokratiju i ljudska prava (EIDHR) i Program podrške za Crnu Goru (CBSS).

 Nadamo se da ćete uvidjeti važnost naše inicijative i podržati je, radi dobrobita svih! 

Hvala Vam na podršci!