Najgore od svega je što mi nije prvi put da sam u ozbiljnom problemu, desilo mi se već dva puta ali iznosi koje sam dužan bio nisu bili ništa strašno. Ovo sad je već daleko od toga, i strašno je.  

Mnogo puta sam rekao da neću više da kockam, ali kao u filmu "Mi nismo anđeli", kao da na mojim ramenima stoje đavo i anđeo i svađaju se. Jedan dan preovladava jedan, drugi dan drugi.  Ali kako god okreneš, preovladava ovaj lošiji, izgleda. Mada dok ovo pišem, vjerovatno preovladava ovaj bolji...

Svi me znaju kao super,  odličnog, dobrog, vrijednog, vaspitanog, kulturnog momka... A niko od njih ne zna da vodim dvostruki život.  Moj dvostruki život se ogleda u tome što sam za sve kako sam gore naveo odličan, a u stvari sam kockar. I dok ovo pišem, smišljam izgovor sa kojim ću da se opravdam danas kod kamataša koji će da zove, jer kasnim sa mjesečnom obavezom.  Negdje u podsvijesti smišljam šta bih mogao da kažem i onim drugima koji će da zovu sjutra, preksjutra i tako svakim danom.

Shvatam da sa ovim mogu samo da izgubim i porodicu, i posao i drugove i sve ljude oko sebe. To je najmanje od svega što želim. To je stvar koja me ubija i koja mi je najveći teret.  Shvatam da imam problem. Shvatam da sam zavistan.  Shvatam da mi treba pomoć."