facebook  twitter

Milićeva volonterska priča

03 Nov 2017
513 puta
Zovem se Milić Bakić, student sam i nosilac laskave titule najaktivnijeg volontera za 2016. godinu u najvećoj volonterskoj organizaciji u Crnoj Gori -  ADP Zid-u.
 
Najprije bih se  osvrnuo na razloge zbog kojih sam počeo i formalno da volontiram. Imao sam sreću da iskusim sve dobrobiti omladinske razmjene, prije nego što sam krenuo da živim taj dinamičan život volontera. U okviru razmjene imao sam priliku da pomažem u volonterskom kampu na izgradnji ekološke kuće od zemlje i u tom trenutku u meni se probudila želja da radim na sličnim projektima i u Crnoj Gori i gle čuda, kroz par nedelja postao sam i volonter na papiru! Dugo sam odugovlačio sa prijavom, jer sam se plašio da li ću uspjeti da uskladim sve obaveze. Siguran sam da i među vama koji čitate ima onih koji imaju isti osjećaj, ali uvijek imajte na umu da vi volontirate onda kada možete i na projektima koje želite, te je taj strah krajnje neopravdan. Ne samo da sam uspio da uskladim sve svoje obaveze, već sam naučio i da cijenim svoje vrijeme kao jako bitan resurs.
 
Razlozi zbog kojih volontiram su mnogobrojni. Kroz proces volontiranja vaša svijest o pripadanju u okviru društva biva sve jasnija, tačnije shvatate bitnost i svu moć vašeg bitisanja kao pojednica u grupi. Nevjerovatno je koliko malo našeg slobodnog vremena provedenog volontirajući znači mnogo za zajednicu i nas, jer ga provedemo na kvalitetan, drugačiji i dinamičniji način. Osim toga kroz proces volontiranja značajno sam unaprijedio svoje vještine i to uglavnom one koje se na tržištu rada traže, a koje se kroz proces formalnog obrazovanja ne pokrivaju. Bez i trunke straha sam se oprobao u raznim projektima, od kancelarijskih poslova, rada na promociji događaja, preko prevođenja, volontiranja na međunarodnom sportskom takmičenju, pa sve do koordinisanja u okviru najveće akcije u Crnoj Gori ikada organizovane – Let's Do It Montenegro. Upravo zbog te slobode koju  imam, danas sam siguran da bolje poznajem sebe i svoje mogućnosti.
 
Kroz čitav ovaj proces stvorio sam mrežu kontakata i prijatelja za cio život. Naučio sam da poštujem i vrednujem različitost kod ljudi. Uočio sam i neke značajne promjene:  postao sam sigurniji, nemam strah od javnog nastupa, slobodnije iznosim svoje stavove i mišljenja pritom, naravno, poštujući tuđa, osjećam se prijatnije izvan svoje zone komfora, spremniji sam da pokrenem neku inicijativu i sl. 
 
Volontiranje mi je omogućilo da se bliže upoznam sa fenomenom neformalnog obrazovanja, koje je na mene ostavilo jak utisak. Razni treninzi, razmjene i radionice, po mom mišljenju, su najzanimljviiji dio koje sam dobio volontiranjem. U velikom broju slučajeva ovi događaji su se realizovali van naše države, što mi je omogućilo i da putujem i učim u isto vrijeme. 
 
Sama nagrada za mene i one koji znaju prepoznati značaj volonterizma  znači puno. To je znak da je moje zalaganje prepoznato i meni daje podstrek da i dalje volontiram i motivišem druge da mi se pridruže na tom putu.