facebook  twitter

Razmišljanja rekonvalescenta od patološkog kockanja

14 okt 2014
31343 puta

Kocka je zabava, rekreacija, igra, ali u određenim slučajevima ona nažalost postaje bolest koja nanosi posljedice osobi koja je u problemu i njenoj porodici, pa i društvu u cijelini u krajnjoj meri.

Tekst koji je pred vama napisao je momak star 29 godina, koji je iskusio ovaj problem na svojoj koži. Naime, dotični je još od adlosescentskih dana u problemu kockanja i nakon nekoliko godina ozbiljne patologije, samoinicijativno je zatražio pomoć našeg savjetovališta. Nakon dva mjeseca rada pojavio se na terapiji sa papirom u rukama, na kome je bio odštampan ovaj tekst (tekst je prenet u cijelosti bez ikakvih izmjena):

“Svih ovih godina…živio sam u svijetu koji sam dizajnirao samo za sebe…svijetu koji je odgovarao samo meni...svijetu u kom sam bio apsolutni gospodar...svijetu koji je služio za zadovoljenje moje glavne potrebe...mom vazduhu i hrani...KOCKANJU...

Svijet koji sam sagradio...pomoću laži i manipulacija...imao je samo jedan centar...KOCKANJE...ceo svet se vrteo oko KOCKE...temeljno i brižno sam godinama učvršćavao temelje...i...podebljavao zidove...stvorio sam tvrđavu u kojoj sam bio siguran...stvorio sam mirnu luku...u...kojoj mogu uvek da se sklonim kada naiđe oluja...a...oluje...koje su bile sve češće...i...sve jače...samo su učvršćavale moje mišljenje...da jedini spas mogu naći u mom svijetu...

 Godine su prolazile...a...moj svijet je sve više i više rastao...mozaik laži i manipulacija bio je sve veći i složeniji...moje svet je postao crna rupa...koja je polako ali sigurno...gutao stvarni svijet koji me okružuje...svet u kome se nalaze osobe koje volim...i...koje mene vole...moj svet je crpeo energiju stvarnog sveta...crpeo je energiju iz ljudi koje volim...i...koji mene vole...a...sve da bi zadovoljio glavni motor mog sveta...KOCKANJE...

Jednog trenutka...energija stvarnog sveta je postala toliko slaba...toliko sam iscrpio ljude koje volim...i...koji mene vole...u...finansijskom...emotivnom...zdravstvenom...u svakom smislu...da je moj zamišljeni svet je ostao bez energije...nije mogao više normalno da funkcioniše...a...KOCKA...centar mog svijeta tražila je svoju pokretačku energiju...NOVAC...

Došao sam do prelomnog trenutka...u koma sam mogao da biram...ILI da skoz iscrpim i to malo energije koje je ostalo u stvarnom svijetu koji me okružuje...i tako definitivno uništim svijet u u kome su ljudi koje volim...i...koji mene vole...i...da nastavim da ugađam sebi i svojoj glavnoj potrebi...KOCKANJU...ILI...da pokušam da spasim stvaran svijet...svijet u kome sam okružen roditeljskom ljubavlju...porodičnom ljubavlju...partnerskom ljubavlju...svijet koji sam skoro uništio...jer sam bio bezobrazan...pohlepan...osion...svet koji sam skoro uništio...zbog jedne...jedine potrebe...KOCKANJA...

Odlučio sam da spasem stvaran svijet...tako što ću spasiti prvo sebe...odlučio sam da krenem putem izlečenja od KOCKANJA...da krenem putem koji je dugotrajan...putem koji je težak...putem koji je posut trnjem...i...zaliven suzama...putem koji je pun iskušenja...i...prepreka...a taj put predstavlja stazu kroz pustinju...koju moram sam preći...na kojoj moram odbaciti sve maske sa lica...skuniti sa sebe plašt laži i manipulacija...na kojoj moram da se suočim sa svojim najvećim neprijateljom...neprijateljom kojeg mogu videti samo kada se pogledam u ogledalo...SA SAMIM SOBOM...jer suočenje sa samim sobom...otkriće mi mnoge tajne...mnoge stvari koje sam sakrivao od sebe...stvari koje sam potiskivao...suočenjem sa sami sobom...doneće mi spoznaju sebe...i tek onda ću moći da odgovorim na pitanje...na koje nemam već godinama odgovor...KO SAM JA...

ZNAM DA ĆE ME NA PUTU IZLIJEČENJA UVEK DIJELITI SAMO JEDAN TRENUTAK OD KOCKANJA...SAMO JEDAN MOMENAT...SAMO JEDAN MALI KORAK...ALI ISTO TAKO ZNAM...DA DOK GOD BUDEM SVJESTAN DA ME SAMO JEDAN TRENUTAK DIJELI OD KOCKANJA...BIĆU NA SIGURNOM PUTU IZLIJEČENJA..